2.1Mogu da procjenim da li su informacije ili sadržaj koji pronađem na internetu pouzdani ili nisu (uključujući prevare i lažne vijesti), provjerivši autora i reference, datum proizvodnje/objavljivanja i druge kriterijume za ocjenjivanje

Kako razlikovati činjenice od laži? - procjena pouzdanosti digitalnog sadržaja

Pouzdani izvori imaju veze sa provjerljivim, aktuelnim dokazima, nepouzdani izvori to nemaju. 

Ugledni novinski članci obično povezuju svoje izvore unutar pasusa, a veze bi trebalo da odvedu čitaoca do glavnog izvora informacija, koji je i sam po sebi pouzdan izvor. Ovo pokazuje da je članak dobro istražen i da su u njega ugrađene kredibilne ideje ili nalazi. Ono što je najvažnije, time se ilustruje da li je članak tačan, nije plagiran i da li je djelo autora. Takođe je važna i starost izvora, jer se nove informacije (naročito tokom izbornog perioda) mogu brzo prezentovati. Stoga, pouzdani izvori takođe moraju biti aktivni i često ažurirani.

Izvor koji uopšte nema citata, ili oni koji predstavljaju neprovjerljive veze (pokvarene, neaktivne veze ili veze koje vode do nepovezanog materijala) kao dokaz, treba da  odmah ukase na crveno svijetlo. Ove veze treba dovesti u pitanje jer dokazuju da izvor nije dobro istražen ili ažuriran i nagovještavaju da je zasnovan na mišljenju ili izmišljenim informacijama, a ne činjenicama. 

Pouzdani izvori koriste jezik koji je prečišćen od pristrasnosti, nepouzdani izvori ne.

Kako je svrha novinarstva da čitaocu pruži informacije koje će mu pomoći da donese najbolje odluke u svom životu, ugledni izvori će biti nepristrasni i fokusirani na izveštavanje o činjenicama. Ovi izvori neće sadržati nikakva lična mišljenja autora osim ako se radi o članku u kojem se iznosi mišljenje. U nepouzdanim izvorima može se uočiti pristrasnost i uvredljivi jezik jer oni obično nisu napisani u svrhu informisanja. Ako izvor samo prouzrokuje emocije kod čitaoca (kao što je bijes), vjerovatno je to nepouzdan izvor.

Pouzdani izvori pominju ime i podatke autora, nepouzdani ne.

Navođenje imena autora i informacija na kraju članka daje kredibilitet autoru i može pokazati da li je kvalifikovan da napiše članak o datoj temi. Pisci će često uključiti svoje kontakt informacije kako bi ih čitaoci mogli kontaktirati i postavljati pitanja. Nemati informacija o autoru je znak nepouzdanosti jer svako može pisati članke i postavljati ih.

Pouzdani izvori imaju jasne motive, nepouzdani nemaju.

Motiv izvora daje uvid u pouzdanost. Pouzdani izvori treba da imaju jasno izražena gledišta u odeljku „o nama“, a većina izvora će slediti gore pomenutu svrhu novinarstva. Kao takvi, čak i ako postoji više sajtova sa vjestima koje pokrivaju istu temu, pouzdani izvori će i dalje pratiti svoje motive i iskreno izvještavati o temama koje su od interesa za čitaoca umjesto da kreiraju „lažne vijesti“ ili članke sa naslovima kao mamce za otvaranje sadržaja.. Ako postoji nedostatak pokrivenosti, to bi moglo značiti da vijest nije legitimna.

Pouzdani izvori su napisani profesionalno, nepouzdani nisu. 

Pouzdani izvori se pregledaju prije objavljivanja, što znači da ne bi trebalo da sadrže nikakve gramatičke greške jer uređeni materijal povećava tačnost i olakšava čitanje. Takođe ne bi trebalo da sadrže vulgarnosti, diskriminaciju ili pristrasnost prema bilo kome ili bilo čemu, i ne bi trebalo da pokušavaju da izgledaju kao pouzdan izvor. Nepouzdani izvori obično pokušavaju da izgledaju profesionalno tako što imaju ime domena veoma slično uglednom izvoru, imaju „senzacionalističke naslove“ kako bi povećali prohodnost i pokušavaju da imitiraju profesionalizam „amaterskim dizajnom“. Primejri sumnjivih imena domena uključuju „lo“ ili „.com.co“, koje treba izbjegavati jer su često imitacije renomiranih izvora dizajniranih da obmanu čitaoce.


Τελευταία τροποποίηση: Τρίτη, 5 Ιουλίου 2022, 2:03 μμ